Na današnji dan 14. rujna 1954. godine, u najvećoj tajnosti i bez ikakve zaštite, Sovjetski Savez izveo je jedan od najmonstruoznijih eksperimenata u vojnoj povijesti. Pod zapovjedništvom legendarnog maršala Georgija Žukova, atomska bomba snage 40 kilotona bačena je na poligon Tockoje ravno na živi zid od 45.000 vlastitih vojnika i časnika kojima je rečeno da je riječ o običnoj vježbi.
Dok su zapovjednici i sovjetski vrh promatrali udar iz sigurnosti dubokih, olovom obloženih bunkera, deseci tisuća golobradih mladića i ratnih veterana marširali su prema epicentru apsolutnog uništenja.
Iluzija “lažne eksplozije”
Operacija kodnog imena Snowball (Snježna gruda) osmišljena je s jednim morbidnim ciljem: istražiti kako nuklearni udar djeluje na živu silu, vojnu tehniku i moral sovjetskog vojnika, te kako provesti borbene operacije u uvjetima kontaminiranim radijacijom.
Kako vojnici ne bi u panici odbili poslušnost, vrhovni stožer primijenio je metodu hladnokrvne obmane. Vojnicima 270. streljačke divizije, potpomognutima s čak 600 tenkova, 600 oklopnjaka i 320 zrakoplova, rečeno je da će sudjelovati u manevrima s – lažnom eksplozijom. Nikakva zaštitna oprema, maske ili dozimetri nisu podijeljeni ljudima koji su se trebali naći u raljama radijacije.
Točno u 9 sati i 33 minute, sovjetski bombarder Tupoljev Tu-4 oslobodio je bombu tešku 40 kilotona – eksploziju otprilike dva i pol puta razorniju od one koja je sravnila Hirošimu. Nebonad južnim Uralom, oko 100 kilometara zapadno od planinskog masiva, presjekao je osljepljujući bljesak, a uslijedio je udarni val koji je razorio sve pred sobom.
Operacija zataškavanja: Nestali kartoni i šutnja duga desetljećima
Cijelu operaciju osobno je nadgledao maršal Georgij Žukov, najodlikovaniji sovjetski vojnik iz Drugog svjetskog rata. Dok su vojnici na terenu udisali radioaktivnu prašinu i ušetali u spaljenu zonu odmah nakon detonacije, Žukov je sve promatrao iz zračne linije udobnosti i bunkera.
Posljedice su bile brze i strašne. Ljudi su počeli masovno obolijevati od radijacijske bolesti, a vojna mašinerija pokrenula je gigantski mehanizam zataškavanja. Oni rijetki vojnici koji su potražili liječničku pomoć ubrzo su doživjeli šok života: njihovi zdravstveni kartoni volšebno su nestali iz lokalnih bolnica, a osoblju je naređeno vječni muk.
Cijela istina o poligonu Tockoje ostala je pod sedam pečata sovjetskih arhiva. Tek 1993. godine, nakon sloma imperije, javnost je prvi put uspjela proviriti kroz pukotine ove mračne tajne, dok ključni dokumenti i danas ostaju nedostupni. Tragedija 45.000 ljudi posluženih kao pokusni kunići vlastitoj državi ostaje jedan od najmračnijih spomenika totalitarne hladnoratovske ere.
