ZAGREB / ISTRAŽIVAČKI TIM NARODNOG GLASA — Dok hrvatsko društvo svakodnevno pokušava graditi stabilnost, na društvenim se mrežama i terenu odvija dobro organizirana, radikalna kampanja čiji je cilj sustavno potkopavanje temelja Republike Hrvatske. Iza stranica poput “Centralnog komiteta antifašističke Hrvatske” i profila poput Viktora Lehpamer-Čota krije se mreža koja više ne skriva svoje namjere.
Kroz javna priznanja o uništavanju imovine, prijetnje političkim strankama, šovinističke napade na iseljeništvo te, što je najteže, bolesni jugoslavenski revizionizam u kojem se žali što agresorska JNA 1991. nije tenkovima srušila hrvatsku državu, ova platforma predstavlja klasični primjer hibridnog djelovanja.
Donosimo cjeloviti istraživački dosje o njihovom radu, podijeljen u tri ključna dijela.
Vandalizam na terenu i “Serijal heroja” – Od uništavanja murala do vrijeđanja Vukovara i dijaspore
Sve je počelo tamo gdje svaka mržnja i kreće na ulici. U javnoj raspravi o uklanjanju grafita i murala posvećenih hrvatskim braniteljima u Zagrebu, stranica “Centralni komitet antifašističke Hrvatske” iznijela je šokantno i otvoreno priznanje:
„I mi isto radimo u ZGu, s tim da mi pretežito sami uništavamo njihove murale, ali tu i tamo i komunalno uklanja.“
Ovim je javno potvrđeno ono o čemu se dosad šuškalo: samoprozvani “komesari” organizirano i samovoljno uništavaju imovinu i spomen-obilježja posvećena onima koji su stvarali Hrvatsku.
Ruganje s Vukovarom i #borgirvati
Paralelno s vandalizmom na terenu, Viktor Lehpamer-Čot pokrenuo je takozvani „Serijal heroja DR“ u kojem se kroz prostačke provokacije, podrugljive hashtagove poput #borgirvati i najniži cinizam blate hrvatski branitelji i ratne žrtve. Vukovaru se tako lijepi etiketa “mrtvog grada čija je jedina svrha biti podsjetnik na DR”, dok se istovremeno slavi totalitarni režim pod čijim je čeličnim okovima taj isti Vukovar 1991. sravnjen sa zemljom.
Mržnja prema vlastitom narodu: Napad na “Hrvate u Irskoj”
Metom ove ekstremističke strukture nisu postali samo branitelji, već i hrvatski iseljenici. Osvrćući se na popularne inicijative poput stranice “Hrvati u Irskoj”, autor ih bez trunke srama naziva “ekstremističkom stranicom koja promovira ustašluk” te grubo napada stotine tisuća naših ljudi koji su trbuhom za kruhom napustili domovinu:
„Kakvi su to domoljubi i velike rvatine koji su napustili vlastitu domovinu i otišli u Irsku? Što se nisu ostali ovdje boriti sa svima nama za bolje sutra, nego pravac Irska?“
Neojugoslavenski revizionizam – Otvoreno žaljenje što JNA 1991. nije izvela vojni udar i uhitila Tuđmana
Da se ne radi samo o internetskim provokacijama sitnih provokatora, već o opasnoj ideološkoj platformi, dokazuje i njihova dugačka geopolitička “analiza” raspada Jugoslavije. U tom tekstu autor secira ustavne članke (članak 240. i 313. ustava SFRJ) i otvoreno žali što general Veljko Kadijević 1991. godine nije imao dovoljno “hrabrosti” provesti krvavi vojni udar.
Crno na bijelo, autor piše ono što nijedan normalan čovjek u Hrvatskoj ne može pojmiti:
„Da bi JNA mogla djelovati, izvesti vojni udar, uhititi Tuđmana, HDZ, Šešelja, Miloševića i Slovenske nacionaliste, potrebno je bilo uvesti izvanredno stanje… Kadijević je po meni to trebao izvesti bez obzira na sve.“
Ovo više nije samo revizionizam ovo je izravan poziv na nasilno rušenje ustavnog poretka Republike Hrvatske i žaljenje što agresorska vojska nije ugušila demokratsku volju hrvatskog naroda u krvi.
Otvorene političke prijetnje
Ista ta struktura prelazi s riječi na djela i na domaćoj političkoj sceni. U svojim osvrtima otvoreno targetira političke stranke koje im nisu po volji poput Domovinskog pokreta i stranke DOMiNO u Karlovačkoj županiji uz zlokobnu prijetnju:
„Tom strankom ćemo se jednog dana ozbiljno pozabaviti.“
Prijetiti političkim neistomišljenicima i saborskim strankama metodama je totalitarnih režima kojima se ovi “antifašisti” očito klanjaju.
Prebacivanje krivnje za rat – Manifest o “5 jahača apokalipse” i izvrtanje istine o Borovu Selu
Vrhunac ovog bolesnog narativa vidljiv je u objavi u kojoj autor proglašava takozvanih “5 jahača apokalipse u Hrvatskoj 90-ih” u isti koš trpajući Gojka Šuška, Vicu Vukojevića, Slavka Degoriciju, Branimir Glavaša i Vladimira Šeksa zajedno sa srpskim krvnicima Slobodanom Miloševićem i Vojislavom Šešeljem.
Teza ovog manifesta je zapanjujuća: Hrvatska vlast i njezini dužnosnici navodni su glavni krivci što je rat bio brutalan, jer su navodno “provocirali” lokalne Srbe.
Falsificiranje pokolja u Borovu Selu
Kao krunski dokaz svojih deluzija, autor uzima događaje iz travnja i svibnja 1991. godine u Borovu Selu. Pokušava nas uvjeriti da pokolj u kojem su mučki izmasakrirani hrvatski redarstvenici zapravo nije bio zločin, već “čisti odraz straha seljana” jer su ih hrvatski dužnosnici navodno naveli na to ispaljivanjem projektila iz armbrusta.
Potpuno se ignorira činjenica da je Borovo Selo bilo naoružano uporište pobunjenih četnika koji su spremali zasjedu, dok se imena hrvatskih mučenika i pokojnog načelnika Josipa Reihla Kira zloupotrebljavaju kako bi se oprala agresorska politika Miloševića i JNA.
Na kraju svoje tirade, autor bezobrazno zaključuje kako bi o ovoj petorici Hrvata djeca trebala učiti u školama kao o “hrvatskim grobarima”, dok današnje branitelje optužuje da ih opravdavaju.
Zaključak Narodnog glasa: Dosta je laži!
Ovaj opsežni dosje crno na bijelo dokazuje s čime se Republika Hrvatska danas suočava pod krinkom “slobode govora”. Kada netko javno priznaje da uništava tuđu imovinu (murale), kada prijeti političkim strankama, kada vrijeđa iseljenike, kada žali što JNA 1991. nije uhitila Franju Tuđmana i kada agresiju svaljuje na leđa hrvatskih ministara to više nije politika. To je klasični subverzivni ekstremizam.
Hrvatski branitelji nisu ginuli za slobodu u kojoj će šačica mračnih marginalaca s tipkovnica pljuvati po žrtvama Vukovara i Borova Sela.
Redakcija portala Narodni-glas.com poziva MUP, DORH i sve nadležne institucije da konačno otvore oči i prekinu ovu divlju orgiju govora mržnje i poziva na rušenje ustavnog poretka.
Murali se mogu prebojati, provokacije se mogu pisati, ali istinu o Domovinskom ratu – tko je bio žrtva, a tko agresor – nitko nikada neće uspjeti izbrisati!
