Iza svih izvještaja, uhićenja i detalja o tome što se dogodilo u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan ostaje jedan čovjek. Kristian Josip Periš imao je 32 godine. Bio je sin, brat, prijatelj, sportaš, magistar kineziologije i trener. Iza njega su ostali roditelji, sestre, i ljudi koji ga i dalje zovu Kiki.
Rođen je 1. svibnja 1994. godine. Atletikom se bavio od mladosti, specijalizirao se za bacanje kugle i diska te godinama nastupao za Atletski klub Agram, s prekidima od 2013. do 2021. godine. Već u prvoj godini u klubu osvojio je dva naslova zimskog juniorskog prvaka Hrvatske. Na seniorskoj razini došao je do tri brončane medalje u bacanju kugle, nastupao na dva svjetska mlađejuniorska prvenstva i predstavljao Hrvatsku. Osobni rekordi iznose 49,15 metara u bacanju diska (Karlovac, 2021.) i 14,63 metra u bacanju kugle.
Uz natjecateljsku karijeru završio je Kineziološki fakultet i stekao titulu magistra kineziologije. Radio je kao trener i maser. Posebno se posvetio radu s osobama s invaliditetom bio je dugogodišnji trener u paraobaranju ruke. Hrvatski paraolimpijski odbor oprostio se od njega riječima da je svojim znanjem, stručnim radom i zalaganjem ostavio neizbrisiv trag u paraobaranju ruke i hrvatskom parasportu. Umjesto klasičnog kondicijskog rada sa profesionalnim sportašima, svoj poziv pronašao je u radu s najranjivijima.
Njegova vodilja bila je jednostavna i jasna: „Ako možeš, moraš za one koji ne mogu.“
Prijatelji ga opisuju kao čovjeka koji nije sjedio mirno. U porukama koje su podijelili vidi se da je razmišljao kako pomoći drugima planirao je politički program i organiziranje humanitarnih akcija. Pisao je da već „sve ima“, da žele staviti sve na papir, podijeliti zadatke i odmah krenuti, te da treba u zakon uvesti strogu zabranu zlostavljanja životinja. Nije to bilo samo pričanje. Ljudi koji su ga poznavali kažu da je bio takav i u stvarnosti: energičan, uporan i spreman stati uz slabije.
Šira javnost upoznala ga je 2023. godine u RTL-ovom showu Superstar, gdje je na audiciji otpjevao Thompsonovu pjesmu „Samo je ljubav tajna dvaju svjetova“. Predstavio se jednostavno kao trener, maser i magistar kineziologije. Nije tražio pozornost, ali nije se ni skrivao.
- listopada 2026. završio je u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u zagrebačkom Jankomiru. Prema izvještajima, bojao se ulaska u bolnicu i rekao policajcima da su ga tamo ranije vezali i gušili. Četvorica medicinskih tehničara uhićena su i osumnjičena za teško ubojstvo. Preliminarni nalazi obdukcije pokazali su podljeve, oguljotine, višestruke prijelome rebara, prijelom prsne kosti te edem pluća i mozga. Obitelj i odvjetnik Leon Zrnić osporavaju tvrdnje da je bio ovisnik ili agresivan. Kažu da je došao po pomoć.
Za njegovu majku, oca i sestre on nije bio „pacijent“ ni „sportaš iz medija“. Bio je njihov Kristian. Čovjek koji je nekad bio dijete u kući, koji je trenirao, studirao, radio s ljudima kojima je bilo teže i koji je u privatnim porukama govorio o tome kako bi društvo trebalo biti bolje. Otišao je u 32. godini, na mjestu gdje je tražio pomoć.
Atletski klub Agram oprostio se od njega riječima da je otišao u punom naponu snage, pred kojim su bile velike stvari. Prijatelji ga pamte po tome što je htio pomagati ljudima i životinjama. Obitelj ga pamti kao sina.
Što se vidi na snimci iz sobe 11a (prema opisu Jutarnjeg lista)
- Početak snimke
U sobi su četiri medicinska tehničara i dvije sestre. Sestra u bijeloj kuti stoji na krevetu i nogom pritišće Periševu desnu nogu. Trojica tehničara drže ga rukama. Glava mu je još slobodna, vidi se da komunicira s osobljem i vjerojatno viče. - Stavljanje jastuka
Jedan tehničar stavlja mu jastuk na glavu, drugi ga pritišće. Ne uspijevaju odmah prebaciti pojas za vezivanje, Periš se trza. Tehničar koji je stavio jastuk koljenom pritišće prsa. Drugi tehničar koljenom pritišće sam jastuk. Sestra u plavoj kuti pritišće lijevu nogu. Dodaje se još jedan pojas u visini koljena. - Otprilike 1:40
Ulazi muškarac u crnoj majici i pritišće lijevu nogu. Tehničar se penje na krevet i koljenom pritišće. Sestra u plavom odlazi. Sada ga pritišće petorica muškaraca. - Otprilike 2:04
Ulazi sestra u bijeloj kuti sa špricom. Vraća se sestra u tamnoplavoj. Sedmero osoblja stišće pacijenta. - Otprilike 2:14
Ulazi liječnica i izlazi nakon dvije sekunde. Petorica muškaraca i sestre vuku pacijenta preko kreveta i daju injekciju. Jastuk je i dalje na glavi. - Otprilike 3:20
Sestra sa špricom se odmiče. Druga zateže remen. Muškarac u crnoj majici penje se na krevet. Periševi trzaji slabe. - Otprilike 4:04
Liječnica prilazi s mobitelom, tipka po uređaju i odlaže ga. Tehničar udara laktom u prsa 4–5 puta. - Otprilike 4:33
Liječnica prekriženih ruku gleda vezivanje, dodaje pojaseve i pomaže sestri. Tehničar udara šakom u prsa. Oko 5:48 sjeda na krevet, stavlja ruku na čelo i hoda oko kreveta. - Otprilike 6:43
Ulazi peti muškarac u bijeloj majici i plavim hlačama, penje se na krevet i pritišče potkoljenicu i zglob koljenom i rukama. Tijelo je mirno. - Otprilike 7:45 – kraj
Mladi tehničar se smije, govori kolegama i oslanja se težinom o glavu. U 8:04 skida jastuk – pacijent je bez svijesti. U 8:12 počinje masaža srca, osoblje postaje uznemireno.
Prema opisu snimke, jastuk je na glavi držan dulje od osam minuta, uz pritisak koljenima, rukama i vlastitom težinom, udarce te vezivanje pojasevima. U sobi je u jednom trenutku bilo do deset osoba.
Snimka iz sobe 11a i nalazi obdukcije sada su dio istrage. Četvorica medicinskih tehničara uhićena su i osumnjičena za teško ubojstvo. Bolnica je u početku obitelji rekla da je preminuo od zatajenja srca, što obitelj i odvjetnik Leon Zrnić osporavaju.
Za majku, oca i sestre on ostaje njihov Kristian. Čovjek koji je nekad bio dijete u kući, sportaš koji je trčao i bacao, magistar kineziologije koji je radio s ljudima kojima je bilo teže, i prijatelj koji je u porukama govorio o humanitarnim akcijama i zaštiti životinja. Došao je po pomoć. Umjesto nje, prema sumnjama istražitelja, dočekalo ga je nasilje.
Atletski klub Agram oprostio se od njega riječima da je otišao u punom naponu snage, pred kojim su bile velike stvari. Prijatelji ga pamte po tome što je htio pomagati. Obitelj ga pamti kao sina.
Neka mu je laka zemlja.
