Instagram stranica „Štrajk mladih“ pozvala je učenike i studente da 20. studenog bojkotiraju nastavu. U proglasu se otvoreno pozivaju na Srbiju i Francusku, a uz kritiku životnog standarda napada se i „sve prisutnija militarizacija društva u Hrvatskoj“. To nije lokalna inicijativa nezadovoljnih učenika. Radi se o dijelu šire, koordinirane europske kampanje.
Pozadina je međunarodna kampanja International Youth Strike, okupljena pod sloganom „Fight for Our Future, Not Their Wars“. Prema izvještajima, kampanja je dogovorena na sastanku u Kölnu i okuplja oko trideset omladinskih i studentskih organizacija iz više od deset zemalja EU. Hrvatska se nalazi na cirkulirajućim popisima i plakatima, uz Zagreb i Trg bana Jelačića. Jutarnji list je pisao o tome i spominjao hrvatske studente i udruge koji su ulazili u razgovore s organizatorima.
👉 PROČITAJTE I: Domino efekt kaosa u Europi: Od Pariza do Madrida i Milana – je li Zapad konačno predao ulice anarhiji?
Glavna os cijele akcije nije obrazovanje ili troškovi života. To je politički otpor jačanju obrambenih kapaciteta europskih država. Isti obrazac viđen je u Francuskoj, gdje su se učenički prosvjedi brzo pretvorili u ulične nerede, te u drugim zemljama u kojima su radikalne lijeve grupe pokušale mobilizirati mlade pod istim geslom.
U Hrvatskoj se taj model preklapa s nedavnom aktivnošću Revolucionarnog komunističkog saveza (RKS). RKS je u proteklim tjednima pokušao organizirati skup „Meet the Communist“ na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Otvoreno se deklariraju kao marksistički i jugoslavenski orijentirani, dio su Revolutionary Communist International i javno zagovaraju mobilizaciju mladih. Njihova retorika protivljenje „militarizaciji“, kritika postojećeg poretka i pozivanje na radikalnu promjenu potpuno se podudara s tekstom poziva na Štrajk mladih.
Nema (zasad) javnog dokaza da RKS izravno upravlja baš tom Instagram stranicom. Ali djeluju u istom ekosustavu koji koordinira ove akcije diljem Europe. Nije to „samoorganizirani đački bunt“. To je uvezeni scenarij koji koristi stvarne probleme mladih kao ulaznicu za političku mobilizaciju.
Hrvatska ima realne izazove – visoke troškove života, probleme u obrazovanju, stanovanje. Ali pozivi na bojkot nastave koji se oslanjaju na srpski i francuski model, a istovremeno otvoreno problematiziraju sigurnosnu politiku države, nisu rješenje. U trenutku kada se Europa suočava s ozbiljnim sigurnosnim prijetnjama, otpor jačanju vlastitih obrambenih kapaciteta nije neutralna studentska kritika. To je ideološki stav.
Ulice Pariza, Madrida i Milana već su pokazale kako ovakve akcije brzo izlaze iz kontrole. Hrvatska nema ni razloga ni potrebe uvoziti taj model. Roditelji, škole i javnost trebali bi znati što se zapravo predlaže učenicima pod krinkom „brige za standard“.
Prethodno smo pisali o koordiniranim neredima u europskim metropolama i o širenju određenih aktivističkih modela. Ovaj poziv uklapa se u isti obrazac.