Na današnji dan, 16. studenoga, na obljetnicu smrti Tomislava Merčepa i uoči Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, hrvatska javnost ponovno svjedoči pokušajima medijske revizije i nametanja iskrivljenih narativa o tome tko je i kako organizirao prvu obranu grada na Dunavu. Vrijeme je da se činjenice postave na svoje mjesto.
Svake godine uoči studenoga, dok cijela Hrvatska s pijetetom gleda prema Vukovaru, u dijelu javnog prostora isplivavaju tekstovi, izjave i medijske konstrukcije koje pokušavaju relativizirati ili potpuno preinačiti ulogu ljudi koji su među prvima stali pred velikosrpsku mašineriju. Posebna meta takvih narativa redovito je pokojni Tomislav Merčep, osnivač i organizator prve obrane Vukovara, čovjek čije ime nosi neizbrisiv pečat u temeljima stvaranja hrvatske države.
Posljednji medijski istupi i senzacionalističke teze u kojima se s odmakom od više od tri desetljeća pokušava konstruirati kako su Merčepu navodno prijetili vlastiti suborci ili Hrvati ne samo da izvrću povijesnu istinu, već duboko vrijeđaju dostojanstvo svih onih koji su u proljeće i ljeto 1991. godine goloruki ili s minimalnim naoružanjem preuzeli najteži teret obrane.
U nastavku ovog opsežnog pregleda donosimo autentična svjedočanstva najbližih suboraca, zapovjednika i sudionika tih presudnih dana ljudi čija riječ nosi težinu prve linije, a ne naknadnih političkih i medijskih kalkulacija.
Detaljno svjedočanstvo Josipa Gaže – Kako se organizirala obrana, tko je postavio logistiku i istina o prijetnjama
Kada je u ljeto 1991. godine Tomislav Merčep prešao na novu dužnost u Ministarstvo unutarnjih poslova, na mjesto sekretara Narodne obrane općine Vukovar imenovan je Josip Gažo. U trenucima kada se grad pripremao za totalnu opsadu, Gažo je preuzeo golemu odgovornost za uspostavu sustava, kadrovsko popunjavanje i osiguranje logistike.
Preuzimanje dužnosti i uspostava zapovjednog lanca
Gažo u svom svjedočanstvu izravno opisuje proceduru imenovanja i strukturu koja se tada gradila u hodu:
„Dok je Tomo bio sekretar za narodnu opčinu Vukovar ja sam imenovan za zamjenika sekretara Tomislava Merčepa,Kada je Tomo (Tomislav Merčep) otišao, onda sam ja imenovan za sekretara za narodnu obranu općine Vukovar i samo sam nastavio njegov rad. To imenuje ministar… To mogu odmah reći, pošto su se svugdje vodili pregovori i sigurnosne prijetnje od strane onih koji su htjeli destabilizirati sustav…“
Unatoč stalnim prijetnjama i zasjedama na putu između Vukovara i Zagreba, Gažo i njegovi suradnici nastavili su raditi svoj posao bez kalkulacija.
Postavljanje logistike i ključnih ljudi za cijelu Slavoniju
Za cjelokupnu logistiku, opskrbu postrojbi, naoružavanje i osiguranje vojarna, Gažo je postavio čovjeka od apsolutnog povjerenja:
„A ovo… mi smo postavili, postavili gospodina Josipa Horvata Mađara za načelnika za logistiku, za sve vojarne, i za osiguranje sekretarijata. Ja se tog gospodina RANKa MUGOŠA u okruženju ne sjećam da sam ga ikada u životu vidio, istinu vam kažem… a poslije kad je to izašlo na internetu… kada Josip ne zna, onda ne zna ni ja. Ja kažem da je Josip Horvat Mađar bio taj ključni čovjek za vezu i logistiku.“
Zahvaljujući preciznoj organizaciji, u tom su razdoblju umrežene sve ključne obrambene točke i postrojbe:
- Nikola Šubić Zrinski (Opatovac): Zapovjednici Anto Roso i Miljenko Filipović.
- ( Fran Krsto Frankopan (Ilok) ): Zapovijednik Nikola Grbavac
- Novi Čakovci u Čakovec : Zapovijednik Marijan Mareković
- Kompletna logistička mreža: Od Vukovara, preko Bogdanovaca i Vinkovaca, do Zagreba, logistika je funkcionirala pod paljbom, a svaka postrojba i zapovjednik imali su uredno riješeno naoružanje i dokumentaciju.
Borba protiv medijskih laži i revizije povijesti
Osvrćući se na današnje pokušaje pojedinih portala i “analitičara” da iskrive istinu o vukovarskim zapovjednicima, Josip Gažo oštro poručuje:
„Mi smo Hrvati sposobni stvoriti državu i pobijediti u ratu… A ovo što se danas piše po portalima nije istina. A gdje su bili Kada su nam prijetili?, kada su nam pucali po automobilima?. a Danas se o tome šuti, a pojedinci pokušavaju okrenuti povijest kao dotični gospdodin. Istina je samo jedna – ona zapisana u dokumentima i u krvi onih koji su branili Hrvatsku.“

Detaljno svjedočanstvo Josipa Horvata Mađara – Operativni stup logistike, obrana vojarna i očuvanje istine
Nakon što su strukture Narodne obrane i logistike pod vodstvom Tomislava Merčepa i Josipa Gaže uspostavile temelje sustava, na ključnu poziciju operativnog ustroja, zapovijedanja tenkovskim i oklopnim jedinicama, logistike, vojarna i osiguranja stupio je bojnik Josip Horvat Mađar. Kao čovjek od apsolutnog povjerenja i ključna operativna spona na terenu, Mađar je preuzeo najteži teret koordinacije, osiguravajući da postrojbe na prvoj liniji od Borova Naselja i Vukovara do prilaza Bogdanovcima dobiju naoružanje, streljivo i potporu nužnu za opstanak.
Preuzimanje odgovornosti i logistička mreža vojarna
U svojim autentičnim svjedočanstvima, bojnik Horvat Mađar naglašava koliko je sustavna organizacija bila presudna u danima kada se ratni obruč oko Vukovara i okolice tek stezao:
„Kao osoba zadužena za operativni ustroj, logistiku i sigurnost vojarna, s ponosom ističem da smo u tim prijelomnim mjesecima dali svoj maksimum za opstanak. Suradnja s Tomislavom Merčepom, Josipom Gažom i svim našim suborcima temeljila se na međusobnom povjerenju, beskompromisnoj disciplini i zajedništvu. Naša je zadaća bila osigurati da svaka postrojba, od vojarni do kriznih točaka, ima uredno riješeno naoružanje, opremu i administrativnu potporu.“
Zahvaljujući preciznoj koordinaciji unutar sustava, uspješno su se osiguravali resursi, vojarne te komunikacijski pravci koji su povezivali istočnu Slavoniju s ostatkom države, unatoč stalnim neprijateljskim opsadama, zasjedama i konstantnoj paljbi. Službeni vojni dokumenti s prve linije (poput zapovijedi i rasporeda postrojbi iz studenoga 1991.) jasno potvrđuju njegovu ulogu kao zapovjednika tenkovske i oklopne jedinice, u kojoj su rame uz rame djelovali hrabri suborci.
Nakon što su strukture Narodne obrane i logistike pod vodstvom Tomislava Merčepa i Josipa Gaže uspostavile temelje sustava, bojnik Josip Horvat Mađar preuzeo je ključnu borbenu i zapovjednu ulogu na prvoj liniji obrane Vukovara. Kao čovjek od apsolutnog povjerenja i neizmjerne hrabrosti, Mađar je vodio tenkovske i oklopne jedinice, a njegov ratni put i službeni zapovjedni status ovjereni su najvažnijim dokumentima ratnog stožera.
Službena vojna dokumentacija konkretno Zapovijed br. 3/7 od 14. studenog 1991. godine, izdana na temelju Zapovijedi obrambenih snaga Istočne Slavonije i Baranje, koju potpisuje zapovjednik Branko Borković (Mladi Jastreb) formalno i nepobitan potvrđuje njegovu visoku zapovjednu dužnost:
- „Na temelju Zapovijedi br.str.pov. 113/9 obrambenih snaga Istočne Slavonije i Baranje, te ukazane potrebe za jačanjem obrambenih snaga Hrvatske vojske na područje općine Vukovar, IMENUJEM: 1. HORVAT JOSIP-a za zapovjednika IV. bataljuna 204. brigade Hrvatske vojske. 2. Ovlasti zapovjednika IV. bataljuna 204. brigade Hrvatske vojske protuizvidu iz dosadašnjih zapovijedi Zapovjednika obrane općine Vukovar. 3. Imenovani stupe na dužnost odmah.“
U sklopu oklopnih i tenkovskih snaga, pod njegovim zapovjedništvom i u suradnji s pouzdanim suborcima (Antunom Petrićem kao zamjenikom zapovjednika, Nenadom Mirkovićem, Eduardom Đumićem, Zdenkom Hodnikom, Zlatkom Kavaćem, Sandrom Oros (Horvat), Zoricom Barbarić, Sašom Pojom, Srećkom Ravlijom, Dubravkom Pranjićem, Petrom Kušćevićem, Bučkom Zlatkom, Marinkom Babićem, Josipom Budimom, Ilijom Mihaljčukom, Stevanom Parčetićem i drugima), bojnik Horvat Mađar držao je najteže vukovarske položaje. U tim postrojbama rame uz rame djelovala je i njegova supruga Sandra Oros (Horvat), ponijevši ponosni naziv jedne od najmlađih vukovarskih braniteljica.
Osvrćući se na te presudne dane i odbacujući sve naknadne medijske spekulacije, bojnik Horvat Mađar jasno poručuje:
„Kao osoba zadužena za operativni ustroj, logistiku, vojarne i zapovijedanje IV. bojnom 204. brigade, s ponosom ističem da smo u tim prijelomnim mjesecima dali svoj maksimum za opstanak. Suradnja s Tomislavom Merčepom, Josipom Gažom i svim našim suborcima temeljila se na međusobnom povjerenju, beskompromisnoj disciplini i zajedništvu. Svu dokumentaciju i građu posjedujemo kao dokaz istine protiv svih naknadnih konstrukcija.“
Odgovor na medijske konstrukcije i demantij netočnih navoda
Osvrćući se na nedavne senzacionalističke napise i medijske spekulacije (poput onih u kojima pojedinci s višedesetljetnim odmakom pokušavaju konstruirati netočne teze o navodnim unutarnjim sukobima ili razlozima odlaska Tomislava Merčepa iz Vukovara), bojnik Horvat Mađar i njegovi suborci odlučno i argumentirano odbacuju takve insinuacije:
„Kako se boriti protiv tih netočnih navoda i medijskih konstrukcija… Ja posjedujem svu dokumentaciju, svu građu i zapise. Tomo Merčep i mi svi radili smo pošteno, usklađeno i ispravno za našu domovinu. Teze o navodnim prijetnjama unutar naših redova obične su neistine koje nemaju veze sa stvarnošću na terenu. Naša je ljudska i moralna obveza danas govoriti smireno i argumentirano, čuvajući istinu o ljudima koji su gradili obranu od prvog dana, kako se te vrijednosti ne bi iskrivljavale za jednokratne medijske potrebe.“
Svi relevantni svjedoci i dokumenti potvrđuju da je Merčepov prelazak na dužnost u Ministarstvo unutarnjih poslova bio dio redovnog i nužnog ustroja državnih i obrambenih struktura, a nikakav izvanredni bijeg pred vlastitim suborcima.









Obiteljska žrtva i ponos: Sandra Horvat Mišur
Neizostavan dio životne i ratne priče Josipa Horvata Mađara jest i njegova supruga Sandra Horvat Mišur, koja je u noviju hrvatsku povijest upisana kao jedna od najmlađih vukovarskih braniteljica.
- S navršenih tek 14 godina života, u najtežim danima opsade i razaranja, Sandra je stala u obranu svoga grada, dijeleći nemilosrdnu sudbinu suboraca na prvoj crti bojišnice.
- Njezin poznati i snažan životni moto – „Nemam vremena za PTSP“ – ostao je trajni simbol nepokolebljive mentalne snage, ponosa i prkosa mlade generacije koja nije imala luksuz kalkuliranja kada je domovina bila napadnuta.
Uz ovakva autentična svjedočanstva suboraca i njihovih obitelji, istina o obrani Vukovara ostaje trajno sačuvana od zaborava, jeftinih političkih manipulacija i naknadnih revizija.
Detaljno svjedočanstvo dok Ivan Anđelića – Čuvar istine s prve linije i logistički put slobode
U mozaiku svjedočanstava neposrednih sudionika obrane Vukovara i istočne Slavonije, posebno mjesto zauzima ugledni ratni sudionik dok Ivan Anđelić. Čovjek koji je blisko surađivao sa svim ključnim akterima obrane i koji iz prve ruke, bez uljepšavanja i s dubokim poznavanjem terena, poznaje svakog suborca, svaku postrojbu i svaku ratnu okolnost.

Legendarno prijateljstvo i poznavanje terena od prve minute
Dok Ivan Anđelić je čovjek koji s ponosom ističe svoje suborce i ratne prilike, naglašavajući da se istina ne može sakriti jer je građenjem sustava prošla kroz svako slavonsko selo i cestu:
„Gdje je bio taj put? Slijepi put koji je bio makadam ili neprolazan… 2000. godine asfaltirana je ta cesta, a prije toga tuda su se vozile patrole… Kroz Marince i Vukovije, kada je Vukovar došao u okruženje, sva logistika, naoružanje, toplište, vojska sve je dolazilo tim putem koji je Tomislav Merčep imao viziju napraviti i organizirati!“
Dok Ivan Anđelić ističe kako je upravo pod Merčepovim vodstvom i uz potporu logistike organizirano sve od prvih straža i trojki, pa do nabave i raspodjele naoružanja i policijskih snaga koje su branile miješana sela i prilaze gradu:
„Merčep je sve to organizirao. Ilegalno smo u jesen 1990. dobili prvih šest automatskih pušaka iz HDZ-a koje je Merčep osigurao i podijelio. On je postavio prve straže, prve trojke, on je organizirao obranu i branio sela. Kada su drugi šutjeli, mi smo bili na prvoj liniji.“

Povezanost sa suborcima i borba protiv nepravde
Govoreći o ljudima s kojima je dijelio najteže dane, dok Ivan Anđelić s posebnim poštovanjem ističe ulogu bojnika Josipa Horvat Mađara i drugih zapovjednika koji su nosili najveći teret logistike i operativa:
„Mađar je bio glavni za Opatovac, za vojarne i sve. Bez Mađara i te strukture ne bi nikada ništa funkcioniralo. Znamo tko je što radio, tko je bio na prvoj liniji. Svi ti ljudi, od Merčepa i Gaže do Mađara, dali su sve za obranu domovine.“
Očuvanje povijesnog dostojanstva
Koji je prošao ratni pakao kao i ostali, dok Ivan Anđelić oštro osuđuje medijske spekulacije i pokušaje revizije povijesti od strane onih koji u najtežim trenucima nisu bili na prvoj crti:
„Istina se ne može sakriti niti prepraviti naknadnim konstrukcijama. Mi koji smo bili na prvoj liniji, koji smo dijelili svaki zalogaj kruha i svaku opasnost s Tomislavom Merčepom, Josipom Gažom, Josipom Horvatom Mađarom i svim našim suborcima, znamo točno tko je što radio. Naša je obveza govoriti istinu glasno i jasno, štiteći dostojanstvo svih hrvatskih branitelja.“
Svjedočanstvo dok Ivan Anđelića ostaje neprobojan bedem istine i povijesni dokument koji ne dopušta da se žrtva i trud stvaratelja hrvatske obrane izbrišu jeftinim medijskim spinovima.
Čvrsta riječ i nepokolebljiva istina Ivice Franića – Srne: Demantij konstrukcija i žrtva koja se ne smije zaboraviti

U nizu autentičnih svjedočanstava neposrednih sudionika koji su rame uz rame s Tomislavom Merčepom prolazili najteže dane obrane Vukovara i istočne Slavonije, posebno mjesto zauzima istup Ivice Franića – Srne. Kao suborac koji je prošao pakao rata i čija je obitelj podnijela golemu žrtvu, Franić bez ikakve zadrške staje iza istine, odlučno odbacujući naknadne medijske spekulacije i iskrivljene narative.
Istina s prve crte protiv naknadnih konstrukcija
Osvrćući se na neutemeljene tvrdnje i medijske natpise poput onih koji se s odmakom plasiraju u javnosti, a tiču se Ranka Mugoše i njegovih navodnih uloga – Ivica Franić izričito i kategorički poručuje:
„A ovo za Ranka… Nikakav on tjelohranitelj… To nije istina! Smatram svojom moralnom odgovornošću i tvrdim da on nije bio nikakav tjelohranitelj Tomislava Merčepa.“
Franić naglašava kako se u javnosti prečesto pojavljuju pojedinci s naknadnim pričama koje nemaju nikakvo uporište u stvarnom stanju na terenu, dok su stvarni ljudi, suborci i zapovjednici iznijeli sav teret organizacije obrane od prvog dana.
Cijena slobode i žrtva vukovarskih obitelji
Podsjećajući na golemu žrtvu koju su podnijele obitelji branitelja – od kojih su mnoge izgubile svoje najmilije u vukovarskom paklu – Franić ističe kako je cjelokupan ustroj obrane počivao na zajedništvu, poštenju i viziji Tomislava Merčepa:
„Koliko je tko bio u bojni, toliko… Tomislav Merčep je dao sebe, a da nije bilo njega i te organizacije, ne bi bilo ni obrambenih punktova ni slobodne Hrvatske.“
Snažna i beskompromisna svjedočanstva poput ovoga ostaju trajni podsjetnik na stvarnu povijest Domovinskog rata, štiteći dostojanstvo poginulih i preživjelih branitelja od jeftinih političkih i medijskih manipulacija.
Zaključak uredništva: Istina se ne može izbrisati medijskim konstrukcijama
Kao elektronička publikacija koja beskompromisno traga za istinom i štiti dostojanstvo hrvatskih branitelja, portal Narodni-glas.com i glavni urednik Mario Perković dužni su javnosti predočiti činjenice kakve jesu, bez uljepšavanja i bez podilaženja senzacionalističkim medijskim trendovima.
Posljednji napisi i intervjui u mainstream medijima poput onih u Jutarnjem listu u kojima se s višedesetljetnim odmakom plasiraju tvrdnje o navodnim „izvođenjima“ Tomislava Merčepa iz Vukovara zbog straha od vlastitih suboraca predstavljaju grubu reviziju povijesti i klasičan primjer medijskih konstrukcija. Suočeni s takvim tezama, neposredni sudionici obrane, zapovjednici i ljudi koji su držali sve konce u svojim rukama jasno i glasno poručuju: takve konstrukcije obične su neistine.
Kao što ističu Josip Gažo (sekretar Narodne obrane) i bojnik Josip Horvat Mađar (načelnik logistike i vojarna), takve priče naprosto nisu mogle postojati niti se dogoditi a da oni, kao ljudi koji su vodili svaki segment obrane i ustroja, za njih ne znaju. Uz njih, suborac Ivica Franić – Srna izravno i oštro demantira naknadne priče (poput onih o navodnim ulogama tjelohranitelja i Ranka Mugoše), potvrđujući da su svi oni radili pošteno, usklađeno i beskompromisno za opstanak Hrvatske. Tomislav Merčep bio je organizator i temelj prve obrane Vukovara i istočne Slavonije, a njegov odlazak u Ministarstvo unutarnjih poslova bio je dio redovnog državnog ustroja, a nikakav bijeg pred unutarnjim sukobima.
Dok god postoji Narodni-glas.com i ljudi koji su tamo bili, istina o Vukovaru pisat će se krvlju, dokumentima i svjedočanstvima onih koji su gradili temelje slobodne Hrvatske a ne prema naknadnim medijskim i političkim kalkulacijama.
Glavni urednik:
Mario Perković