ZAGREB — Na današnji dan, 16. studenoga 2012. godine, točno u 9 sati ujutro, vrijeme je u Hrvatskoj stalo. U sudnici Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Den Haagu izrečena je pravomoćna oslobađajuća presuda hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču. Prije točno četrnaest godina, nakon više od sedamnaest godina od završetka oružanih sukoba, s Hrvatske je napokon skinuta teška međunarodna stigma te je i pred međunarodnim pravom potvrđeno da je Domovinski rat bio pravedan, obrambeni i oslobodilački.
U hrvatskoj povijesti i kolektivnoj svijesti naroda ovaj se datum s punim pravom naziva danom kada je Domovinski rat i konačno završen. Da bismo u potpunosti razumjeli povijesnu težinu tog 16. studenoga 2012., potrebno je sagledati dvije nerazdvojne dimenzije stvaranja i obrane moderne hrvatske države: vojnu pobjedu iz 1995. godine i pravnu pobjedu iz 2012. godine.
Dva završetka jednog rata: Vojna pobjeda 1995. i „Pravna Oluja“ 2012.
U vojnom i operativnom smislu, oružani sukobi u Domovinskom ratu završeni su veličanstvenom pobjedom Hrvatske vojske i policije u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja u kolovozu 1995. godine, kojom je u svega 84 sata oslobođen najveći dio okupiranog hrvatskog teritorija i razbijena velikosrpska paradržavna tvorevina. Taj je proces zaokružen mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja u siječnju 1998. godine, čime su uspostavljene međunarodno priznate granice Republike Hrvatske.
Međutim, iako su puške utihnule, bitka za istinu o Domovinskom ratu preselila se na politički i pravni teren. Godinama je nad hrvatskom državom, njezinim vojnim vrhom i svakim hrvatskim braniteljem visjela teška sjena optužnica Haaškog tužiteljstva. Pokušavalo se nametnuti tezu o izjednačavanju krivnje agresora i žrtve, a vrhunac tog pravnog pritiska dogodio se u travnju 2011. godine.
Tada je prvostupanjsko vijeće Haaškog suda donijelo šokantnu presudu kojom je general Ante Gotovina osuđen na 24 godine zatvora, a general Mladen Markač na 18 godina, uz kvalifikaciju da je operacija Oluja bila dio takozvanog „udruženog zločinačkog pothvata“ s ciljem trajnog uklanjanja srpskog stanovništva. Takva presuda značila je kriminalizaciju samih temelja hrvatske države implicirala je da moderna Hrvatska nije nastala u legitimnoj obrani od agresije, nego na zločinu.
Zato je 16. studenoga 2012. bio presudan povijesni trenutak. Oslobađanjem generala Gotovine i Markača te odbacivanjem konstrukcije o udruženom zločinačkom pothvatu, obranjen je legitimitet cijelog Domovinskog rata. Ono što su hrvatski vojnici obranili oružjem 1995., tog je jutra u Haagu obranjeno argumentima, istinom i pravom.
Dramatično jutro u Haagu i riječi suca Theodora Merona
Tog petka ujutro, 16. studenoga 2012., diljem Hrvatske na gradskim trgovima, u crkvama, školama, na radnim mjestima i u obiteljskim domovima – građani su u potpunoj tišini i grču pratili izravan televizijski prijenos iz sudnice broj 1 u Den Haagu.
Predsjedavajući peteročlanog Žalbenog vijeća, ugledni američki sudac Theodor Meron, počeo je čitati sažetak drugostupanjske presude. Već u prvim minutama postalo je jasno da Žalbeno vijeće ruši temeljne stupove prvostupanjske presude. Sudac Meron odbacio je sporno „pravilo od 200 metara“ o navodnom neselektivnom topničkom granatiranju Knina, Benkovca, Obrovca i Gračaca, utvrdivši da su napadi Hrvatske vojske bili usmjereni isključivo na legitimne vojne ciljeve.
Nakon što je srušena teza o nezakonitom granatiranju, srušena je i cijela optužba o udruženom zločinačkom pothvatu, kao i zapovjedna odgovornost obojice generala. Zatim su uslijedile povijesne riječi koje su odjeknule svijetom:
„Žalbeno vijeće poništava osuđujuće presude Anti Gotovini i Mladenu Markaču, izriče oslobađajuću presudu po svim točkama optužnice te nalaže da se Ante Gotovina i Mladen Markač odmah puste na slobodu!“
U tom trenutku prolomio se krik radosti od Vukovara i Osijeka, preko Zagreba i Like, sve do Zadra, Splita i Dubrovnika. Zvonila su crkvena zvona, ljudi su plakali na ulicama i grlili se, svjesni da je skinut golem teret s leđa cijele nacije.
Životni i ratni put dvojice simbola pobjede: Ante Gotovina i Mladen Markač
Generali Gotovina i Markač u očima hrvatskog naroda predstavljaju dvije ključne sastavnice hrvatske obrane: Hrvatsku vojsku i Specijalnu policiju MUP-a RH.
General pukovnik Ante Gotovina, rođen 1955. godine u Tkonu na otoku Pašmanu, u Hrvatsku se vratio na samom početku velikosrpske agresije 1991. godine nakon dugogodišnjeg iskustva u elitnim postrojbama francuske Legije stranaca. Svoje vrhunsko vojno znanje, disciplinu i taktičku oštrinu odmah je ugradio u ustrojavanje Hrvatske vojske. Prošao je najteža ratišta – od zapadne Slavonije, preko zadarskog zaleđa i oslobodilačke operacije Maslenica, pa sve do briljantnih zimskih i ljetnih operacija na Dinari i u Bosni i Hercegovini (Zima ’94, Skok 1, Skok 2, Ljeto ’95), kojima je Knin doveden u poluokruženje. Kao zapovjednik Zbornog područja Split, u kolovozu 1995. godine vodio je snage Hrvatske vojske u oslobađanju kraljevskog grada Knina i središnje Hrvatske. Nakon podizanja haaške optužnice i uhićenja u prosincu 2005. na Kanarskim otocima, u pritvoru u Scheveningenu proveo je gotovo sedam godina, držeći se sve vrijeme dostojanstveno i časno.
General pukovnik Mladen Markač, rođen 1955. godine u Đurđevcu, bio je jedan od osnivača i dugogodišnji ratni zapovjednik specijalnih postrojbi Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (ATJ Lučko i Specijalna policija MUP-a). Njegovi su specijalci od prvih dana rata od Plitvica i Pakraca, preko Velebita gdje su u surovim planinskim uvjetima godinama držali strateške položaje, do operacija Maslenica, Medački džep i Bljesak – bili udarna oštrica hrvatskih snaga. U operaciji Oluja, general Markač osobno je predvodio postrojbe Specijalne policije koje su preko surovih vrleti Velebita probile neprijateljske linije i među prvima ušle u Gračac i Donji Lapac, osiguravši bokove Hrvatske vojske. Iako narušenog zdravlja, od prvog je dana dragovoljno surađivao sa sudom i u haaškom pritvoru proveo više od sedam godina boreći se za čast hrvatske policije.
Povijesni doček u Zagrebu: „Rat pripada povijesti, okrenimo se budućnosti!“
Istoga poslijepodneva, 16. studenoga 2012., vladinim zrakoplovom iz Rotterdama generali Gotovina i Markač sletjeli su u zagrebačku zračnu luku Pleso. Tamo su ih dočekali tadašnji najviši državni dužnosnici, njihovi ratni zapovjednici, obitelji i tisuće građana koji su zakrčili prometnice od Velike Gorice do središta Zagreba.
Na Trgu bana Josipa Jelačića okupilo se više od stotinu tisuća ljudi iz svih krajeva Hrvatske i dijaspore. U atmosferi kakva se nije pamtila još od prvih dana hrvatske neovisnosti, pred okupljeno mnoštvo izašli su oslobođeni generali. Dok je general Markač ganut do suza poručio kako je „u srcu uvijek nosio svoju domovinu i znao da nije bilo nikakvog udruženog zločinačkog pothvata“, general Ante Gotovina izgovorio je riječi koje su ušle u udžbenike povijesti kao primjer državničke širine, mira i mudrosti:
„Sretni smo što smo s vama večeras svi zajedno. Ovo je naša zajednička pobjeda. Bila je ratna Oluja, a ovo je pravna Oluja. Pobijedili smo! Ovo je točka na i. Rat pripada povijesti, okrenimo se budućnosti svi zajedno!“
Posebno je zahvalio svim hrvatskim braniteljima, obiteljima poginulih i nestalih suboraca, ali i institucijama Republike Hrvatske koje su u konačnici stale iza obrane istine o Domovinskom ratu.
Trajna poruka za buduće generacije
Četrnaest godina nakon tog veličanstvenog dana, 16. studenoga 2012. ostaje trajni podsjetnik na cijenu kojom je plaćena hrvatska sloboda, ali i na snagu zajedništva kada je riječ o obrani nacionalnog dostojanstva.
Oslobađajuća presuda generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču zapečatila je povijesnu istinu: Republika Hrvatska obranila se od brutalne velikosrpske agresije u čistom, legitimnom i oslobodilačkom ratu. Tim je danom zatvoreno posljednje ratno poglavlje, a budućim je generacijama ostavljena slobodna, međunarodno potvrđena i ponosna domovina.